Autor: Žaklina Grgić
Odluka o odlasku na doktorat je svakako velika životna prekretnica, a kad se još nadoda i odlazak u nepoznato tisućama kilometara daleko od doma gdje ne znaš nikoga, zašto bi netko to radio? Odgovor je jednostavan – pomicanje svojih granica i neprocjenjivo iskustvo koje se stekne tako velikim izlazom iz zone komfora.
Kada i kako krenuti tražiti?
Sam proces prijave uključuje već mnogo pripreme te se treba planirati oko godinu i pol dana unaprijed. Većina sveučilišta prima PhD studente na jesen i proljeće, a neki čak i s ljetnim startom. Da bih krenula na jesen 2022., prvi koraci su se radili na ljeto 2021. godine. Prvi korak je pronalazak profesora koji se bave područjem znanosti i temama sličnim kojima bi ste se vi htjeli baviti, a za to će pomoći Google Scholar ili slična baza referenci. Ne trebate točno znati svoju temu jer će se to ionako mijenjati, ali trebate imate okvirnu ideju oko istraživanja.. Važno je spomenuti da se u SAD-u jako podržava interdisciplinarnost što nije uvijek slučaj u Hrvatskoj ili Europi. Također, obrazovanje je prilagodljivo tako da netko može imati preddiplomski studij iz matematike, diplomski studij iz dramaturgije te konačno doktorski studij iz sociologije, stoga se ne treba ograničavati nužno samo na svoju struku, već na ono što vas zanima. Dodatno usavršavanje je ionako obavezni dio doktorata u SAD-u pa će se nadoknaditi specifična znanja. Savjetovala bih vam da napravite listu od desetak sveučilišta koja odgovaraju vašim osobnim preferencijama vezanim za lokaciju (ruralno-urbano područje, vječito ljeto ili snijeg u rujnu, religija, blizina obitelji, itd.). Nadalje, nemojte se voditi samo imenom sveučilišta jer nisu niti sva poznata sveučilišta jednako dobra za sva područja, a niti Šangajske i slične liste nisu presudne za PhD programe. Kvaliteta PhD programa ovisi o onome što vi želite – R1 sveučilišta su ona s najsnažnijim poticajima za novitete i istraživanja poput Harvarda ili mojeg Sveučilišta u Georgiji (University of Georgia ili UGA), dok primjerice R2 i R3 stavljaju veći naglasak na već zaposlene i-ili one kojima je doktorat sekundarni (ali, samim time i manje verificiran za vizne proces pa to treba paziti).
Kad imate listu, počnite kontaktirati profesore putem maila kako biste saznali njihov interes za vašu temu te imaju li kapaciteta (vremenskog i financijskog) da uzmu novog PhD studenta i u kojem vremenskom roku. Početak akademske godine u SAD-u varira, no svakako je puno ranije nego kod nas u Hrvatskoj. Primjerice, UGA kreće sredinom kolovoza pa se prvo javljanje profesorima treba tempirati okvirno tad kako bi se stigli dogovoriti za bar jedan-dva video poziva da steknete dojam o osobi s kojom ćete raditi narednih par godina. To javljanje je ključno jer iako su datumi za predaju prijava za doktorske studije obično do početka prosinca, to je samo administrativno. Predaja prijava bez prijašnjeg zelenog svjetla od profesora s određenog sveučilišta je ravno bacanju 100$ po prijavi u smeće.
Službena prijava
Sljedeće je prijava i polaganje potrebnih ispita, a to uglavnom uključuje:
- Ispit engleskog jezika (provjeriti koju razinu traže, jača sveučilišta znaju tražiti IELTS 8 i slično pa treba ostaviti dovoljno vremena za potencijalno ponavljanje ispita ukoliko se ne postigne željeni rezultat),
- GRE ili GMAT (testovi koji obuhvaćaju provjeru standardiziranog znanja iz matematike i engleskog jezika),
- Tri pisma preporuke,
- Motivacijsko pismo, te
- Diplome prijašnjih studija poslane direktno s institucija.
Rezultati o prihvaćenosti obično dolaze krajem siječnja ili tijekom veljače te je krajnji rok za prihvaćanje pozicije sredina travnja za početak studija na jesen. Nakon toga slijedi traženje američke vize (J1 ili F1, ovisno o načinu financiranja studija i kasnijim odrednicama). Te posljednje, ali jako važno i vremenski zahtjevno je traženje stana, avio karata, i svih ostalih manjih ili većih stvari. Međunarodni studenti obično moraju uzeti zdravstveno osiguranje baš preko sveučilišta.
Stipendije i troškovi života
Stipendije su jako široka tema i nije nešto što se može pokriti unutar jednog bloga pa ću se tako ograničiti na neke generalne stvari i moj primjer. Stipendija se obično grana na tutiton fee (pokriće troškova školarine, od cca. 3,000 – 30,000$ po semestru) te living fee (pokriće troškova života, obično prema procijenjenim minimalnim troškovima života za lokaciju gdje se sveučilište nalazi, od 1,300-4,000$ mjesečno). Sveučilište Georgia je public Ivy (tradicionalni Ivy League poput Harvarda je private Ivy) pa su troškovi studiranja niži te u prosjeku semestar iznosi oko 12,000$ po semestru. PhD studenti se obično natječu za poziciju asistenta na Sveučilištu te se time pokriju onda i living fee. Međunarodni studenti mogu raditi maksimalno 20h preko tjedna tijekom semestra i to isključivo na kampusu – ne smije se raditi preko zimskih ili ljetnih praznika (osim u sklopu službene prakse za koju se izdaje dodatak na vizu), niti se smije raditi primjerice u kafiću ili restoranu u gradu itd. Tako da su realno opcije pozicije asistante i jedine opcije za PhD studente, iako neki nađu posao u knjižnici faksa ili Starbucksu na faksu. Pozicija asistenta se grana na research assistant i teaching assistant te obično nije statična nego se mijenja od semestra do semestra ovisno o potrebama sveučilišta i financijama. Pozicija asistenta na UGA može biti inicijalno na 13-16-20h, ovisno odsjeka do odsjeka, te time to donese od 1,500 do 2,200$ mjesečno nakon poreza. Za Georgiju je to dovoljno ako se radi sva tri semestra po 20h. Sve ispod toga se mora računati na neki kompromis, primjerice u vidu stanovanja daleko od kampusa. Dodatni trošak su zdravstveno i pristojbe semestra koji nisu opcionalni za međunarodne studente te iznose oko 1,300-1,600$ po semestru. U mom slučaju, ja imam dvije pozicije: teaching assistant na diplomskom kolegiju za GIS software u jesenskom semestru te research assistant za urban planning projekte u proljetnom semestru.
Postoje i dodatne stipendije za konferencije, provođenje međunarodnog istraživanja, hitne medicinske slučajeve itd. te se time pokrije bar dio drugih troškova. Primjerice, dobila sam stipendiju od faksa za konferenciju u New Yorku ovog travnja. Međutim, neke stipendije su isključive za primatelje drugih, te je često situacija da su stipendije samo za američke državljane.
Struktura doktorskih studija
Doktorski studij u SAD-u je drugačije koncipiran nego u ostatku svijeta. Iako ovisi o programu i neki programi primaju studente direktno s preddiplomskog studija (primjerice psihologija ponekad), većinom se traži diplomski studij s međunarodno priznatog sveučilišta te bar neko radno iskustvo. Ja sam imala dvije godine radnog iskustva nakon završenog diplomskog studija te je to niža granica za moje područje gdje drugi studenti doktorskog studija često imaju i po više od deset godina radnog iskustva. Kako samo završila preddiplomski i diplomski studij na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, bilo je ključno što sam imala iskustava s drugih inozemnih sveučilišta (bila sam na semestralnim razmjenama na Lancaster University u UK, te University of Cincinnati, SAD). Jača sveučilišta obično inzistiraju na prijašnjem međunarodnom iskustvu te ako ga netko nema, onda je nužno prvo završiti diplomski studij na američkom sveučilištu prije početka doktorskog studija.
Sam doktorski studij obično traje 5 do 6 godina full-time, dok part-time može i duplo dulje. Prve dvije do tri godine su isključivo pohađanje zahtjevnih kolegija doktorske razine kako bi se studenti isprofilirali u znanju. Prosjek po semestru su četiri kolegija na raznim odsjecima ovisno o temi studenta, svaki po 3 kredita (CH), te su kolegiji koncipirani na način da se za svaki pročita ili jedna knjiga ili cca. 5 akademskih članaka tjedno. Kolegiji su discussion based te se radi na razvijanju kritičkog mišljenja i formiranja stavova umjesto samih ispita, pa su tako zadaci razni eseji, seminarski projekti i slično u kojima student koristi svoju temu doktorskog istraživanja. Nakon te prve 2 do 3 tri godine se polažu comprehensive exams čime se naziv pozicije mijenja sa PhD Student na PhD Candidate te se konačno može krenuti baš s istraživanjem. Comprehensive exams ovise od odsjeka do odsjeka, a npr. u mom se slučaju sastoji od pismenog i usmenog dijela. Mjesec dana prije početka pismenog dijela se sa svakim od četiri člana doktorske komisije dogovori lista od 50 do100 akademskih referenci iz područja preklapanja studenta i profesora. Kad pismeni dio krene, studenti dobiju po jedno do dva pitanja od svakog člana te imaju deset dana da napišu 20-tak strana kritičkog odgovora na svako od pitanja temeljeno na dogovorenoj literaturi. Nakon toga slijedi prezentacija i usmeno ispitivanje, a semestar ili dva nakon i obrana research proposala oko metodologije samog istraživanja. Trajanje samog istraživanja će ovisi o kompleksnosti teme i mogućnosti pribavljanja podataka – nije isto ako se radi kvantitativno istraživanje za koje se koriste već postojeći statistički podaci ili ako se radi kvalitativno istraživanje.
I za kraj par osobnih nota o životu u SAD-u..
Sve u svemu, doktorat zahtjeva puno odricanja, ali i pruža puno ispunjenosti na kraju! Velika prednost doktorata u SAD-u su mogućnosti tijekom i nakon studija te samo iskustvo studentskog života ovdje koje je toliko zanimljivo i stvarno svatko može pronaći što ga zanima na sveučilištu. Mene je semestar u Cincinnatiju oduševio jer su imali besplatan pristup svim mogućim literaturama u svijetu, softverima, tehnologiji, fenomenalan sportski centar (čak i lazy river!) i puno studentskih organizacija. Stvarno jako različito od onoga što sam dotad imala prilike iskusiti te iako sam se prijavila i tamo (DAAP College at the University of Cincinnati) i isto dobila punu stipendiju, odlučila sam se za novu avanturu na UGA. Kao Zagrepčanki, priznajem da mi je Athens premali gradić, no s druge strane je dobro da su distrakcije smanjene. Sviđa mi se vječito ljeto te da temperature praktički ne idu ispod 15-20 C pa nemam ni zimsku jaknu. Za sve što trebam postoji rješenje na Sveučilištu te ni dan danas ne znam sve što postoji, no uvijek se pozitivno iznenadim! Kampus objedinjuje sve fakultete i odsjeke te je pravi mali grad – ima svoj sustav javnog prijevoza, policiju, zdravstveni centar, kazališta, kino dvorane, muzeje, crkve, sportske objekte (unutarnje i vanjske) i stadione, dućane, knjižare, restorane… Iznimno je individualiziran pristup studentima te neusporedivo drugačiji profesionalni odnos, što je velika prednost jer se prema PhD studentima odnose sa velikim poštovanjem. Naravno, ovo je moje iskustvo, vjerujem da ima i drugačijih, no generalno je puno opuštenija i podržavajuća atmosfera. Također, prednost je što studenti imaju mogućnost samostalnog odabira teme i baš kreiranja svega što žele te to pruža više prilika nego priključivanje projektu koji nije možda baš naš istinski poziv. Ono što je važno isto je da za razliku od odlaska na doktorat na već poznatom odsjeku ili ustanovljenom projektu, međunarodni studenti doktorskog studija u SAD-u to sve grade sami, no kroz to i mnogo nauče. Nakon studija, dosad je bilo pravilo da svatko može ostati godinu dana raditi na OPT vizi u svom području znanosti, odnosno tri godine ukoliko je doktorat bio iz područja STEM-a.
Ukoliko razmišljate o doktoratu u SAD-u, slobodno mi se javite! Postoje velike razlike među sveučilištima i saveznim državama, no okvirni proces prijave je poprilično sličan te je obično teško znati pitati prava pitanja i kome se obratiti kad se kreće samostalno iz Hrvatske.
