Autor: Andrej Bukovac-Mimica
Predatorski časopisi (predatory journals) su časopisi otvorenog pristupa (open access journals), odnosno izdavači takvih časopisa, koji umjesto promicanja znanosti za cilj imaju zaradu. Ovakvi časopisi autorima naplaćuju naknadu za objavljivanje, no nisu kvalitetno uređivani niti recenzirani, iako njihove Web stranice nastoje ostaviti takav dojam. U osnovi se radi o akademskoj prevari.
Osim financijske eksploatacije znanstvenika, ovakvi časopisi mogu uzrokovati zamjetnu štetu napretku same znanosti. S obzirom na nepostojanje postupka recenzije, netočne tvrdnje i pogrešne analize mogu pronaći put u znanstvenu zajednicu ili javnost. Također, velika količina ‘znanstvene’ literature ovog tipa otežava razlikovanje između vjerodostojnog istraživanja i pseudoznanosti.
No, usprkos svemu navedenom, neki autori ipak svjesno odlučuju objaviti svoje radove u ovakvim časopisima. Recenzija je nepostojeća, a vrijeme od slanja rukopisa do objavljivanja gotovo komično kratko, što autoru uvelike olakšava čitav postupak. S obzirom da su znanstvene publikacije jedna od ključnih stavki u životopisu znanstvenika, jasno je zašto neki posežu za ovom prečicom, iako su svjesni da se radi o časopisima vrlo niske kvalitete.
Zašto izbjegavati predatorske časopise
Objavljivanje u predatorskim časopisima omogućava znanstvenicima da brzo i (relativno) jeftino namnože broj svojih znanstvenih publikacija. No, kvantiteta radova nikako nije jedini kriterij ocijenjivanja nečijeg znanstvenog rada. Akademske i istraživačke institucije stavljaju velik naglasak na kvalitetu i odjek publikacija, stoga su radovi objavljeni u uglednim, recenziranim časopisima često ključni kriterij financiranja znanstvenih projekata. Također, radovi objavljeni u predatorskim časopisima često ne zadovoljavaju kriterije uvjeta za napredovanje u akademskoj karijeri ili donose manji broj bodova (kao što je slučaj u hrvatskom sustavu).
Rezultati istraživanja objavljeni u predatorskom časopisu u osnovi su izgubljeni, jer se isti rad ne može ponovo objaviti negdje drugdje. Neovisno o kvaliteti samog rada, akademska zajednica neće ga gledati na jednak način ako je objavljen u časopisu koji se općenito smatra nekvalitetnim.
Usprkos tzv. publish-or-perish kulturi prisutnoj u znanstvenoj zajednici, objavljivanje članka u predatorskom časopisu ipak često nanosi više štete nego koristi u znanstvenoj karijeri. Stoga je ovakve publikacije najbolje izbjegavati u širokom luku.
Najčešća obilježja predatorskih časopisa
Predatorski časopisi najčešće će imati barem nekoliko od slijedećih obilježja:
- Postupak recenziranja postoji samo nominalno ili ne postoji uopće.
- Proces objavljivanja je nemoguće brz (npr. unutar tjedan dana nakon slanja rukopisa).
- Agresivno se oglašavaju, najčešće putem emaila.
- Često imaju pompozne, ‘veličanstvene’ nazive koji nalikuju nazivima poznatih, uglednih publikacija.
- Informacije o naknadi za objavljivanje nejasno su prikazane na Web stranici časopisa ili se uopće ne spominju.
- Tvrtke koje izdaju ove časopise najčešće su prijavljene u zemljama trećeg svijeta (najčešće u Indiji ili Africi).
- Uredništvo časopisa ne uključuje poznate stručnjake u dotičnom području ili uključuje nepostojeće osobe.
- Web stranica časopisa ne navodi nikakve informacije o autorskim pravima niti CC licencama, a članci nemaju nikakav digitalni identifikator (no, treba napomenuti da se ovo ponekad također odnosi i na časopise koji nisu “predatorski”).
Kako prepoznati predatorske časopise/izdavače
Zlatno pravilo koje vrijedi uvijek: ako je objavljivanje besplatno, ne radi se o predatorskom časopisu – takvi časopisi uvijek žele novac!
Doduše, treba provjeriti je li objavljivanje doista besplatno – podaci o naknadama često su skriveni duboko na Web stranicama i navedeni ‘sitnim slovima’.
Časopisi navedeni na slijedećim bazama u pravilu su ok:
- DOAJ (Directory of Open Access Journals) – treba napomenuti da nisu svi kvalitetni časopisi navedeni u ovom direktoriju. Ako ne možete pronaći časopis na DOAJ-u, to ne znači nužno da je predatory.
- OASPA (Open Access Scholarly Publishing Association)– s obzirom na stroge kriterije pristupanja, mala je vjerojatnost da će predatory izdavač biti primljen u ovo udruženje.
- Scopus i/ili Web of Science – također strogi kriteriji.
Ako časopis/izdavač nije prisutan u nekoj od ovih baza, to ipak ne znači da se nužno radi o predatorskoj publikaciji. Slijedeća obilježja također mogu ukazati da je časopis legitiman:
- Informacije o izdavaču (vlasnik, lokacija) su jasne i vjerodostojne. Većina predatorskih časopisa registrirani su u Indiji ili Africi.
- Uredništvo časopisa uključuje stvarne osobe i poznate znanstvenike iz dotičnog područja.
- Jezik i grafičko uređenje članaka su kvalitetni i profesionalni. Ako članci kronično obiluju gramatičkim greškama, vjerojatno se radi o predatorskoj publikaciji.
- Gotovo svi legitimni znanstveni časopisi posjeduju ISSN broj.
- Postupak recenziranja je transparentan i jasno opisan na Web stranici časopisa. Postupak bi u pravilu trebao trajati barem mjesec dana, a najčešće i duže.
Zaključak
Ukratko, kvalitetan časopis otvorenog pristupa nema obilježja predatorskog časopisa: članci su profesionalno lektorirani i grafički uređeni te pokrivaju zanimljive i važne teme iz dotičnog područja znanosti. Primarni interes kvalitetnih znanstvenih časopisa nije zarada, već napredak znanosti!
Predatorski časopisi iskorištavaju zlatni Open Access model, gdje je očekivano da autori plate za objavu rada kako bi on potom bio dostupan svima. Time varaju znanstvenike te razvodnjavaju kvalitetu znanstvene literature. Njihov pristup predstavlja zbiljsku prijetnju znanstvenom integritetu i napretku znanosti uopće, stoga suzbijanje utjecaja ovakvih publikacija istovremeno predstavlja osiguranje integriteta i pouzdanosti znanstvenih istraživanja.
Korisni materijali
2008. godine knjižničar na Sveučilištu Colorado počeo je sastavljati popis potencijalnih predatorskih časopisa, poznat kao Beall’s List, koji je do kraja 2016. gosdine sadržavao preko 900 naslova. Cilj mu je bio pomoći istraživačima da izbjegnu sumnjive publikacije koje ne provode recenzentski postupak, agresivno se oglašavaju i naplačuju visoke naknade za objavljivanje. Iako je, zbog prigovora izdavača i prijetnji tužbom, Beall 2017. godine ugasio svoj blog, njegov popis još uvijek je dostupan online.
Više o predatorskim časopisima:
- D. S. Chawla, Predatory-journal papers have little scientific impact
- K. D. Cobey et al., What is a predatory journal? A Scoping Review
- S. Kurt, Why do authors publish in predatory journals?
- C. Shen i B.C. Björk, ‘Predatory’ open access: a longitudinal study of article volumes and market characteristics