Autor: Marta Kaloper
Rođena iz praha i plinova, vrela i zatim vodena, pa zelena i živa. Okružena sve redom velikim rimskim i grčkim božanstvima, samo ona bez takvog imena, a najveća je božica od sviju. Krasi je ime njene suštine — Zemlja.
U središtu joj vruće srce kuca na temperaturi od čak 5 400 ⁰C. Ponad čvrste unutarnje jezgre pretežno od željeza i nikla plivaju rastaljeni metali vanjske jezgre. Zatim slijede plašt, gornji plašt i konačno kora.
Treći je planet po udaljenosti od Sunca što je osiguralo uvjete za postojanje tekuće vode i, prema recentnim informacijama, razvoj prvog života prije 3,8 milijardi godina. Mnogo je vremena od tada prošlo, štošta se promijenilo, a slojevi su se slagali poput bora na licu 4,54 milijardi godina stare dame.
Iz iskopina fosili znanstvenicima šapuću priču o prošlosti, napretku i slijepim granama evolucije. Ljudi, iako su relativno kratko njeni stanovnici, premještaju, stvaraju i napuštaju, umiru. Njihovi potomci za njima zatim tragaju kroz naslage blata i praha što prekrivaju zaboravljene gradove i grobnice.
Zemlja — čuvarica tajni prošlih, stanište živih i utroba budućih. Danas se guši u smogu, metal i beton pripitomljuju joj divljinu — ili pokušavaju. Ne da se priroda! Ta i mahovina se probija kroz pukotine asfalta u toplini ljetne gradske vreve. I ptice cvrkuću u proljeće.
Znamo kako globalno zatopljenje nije priča za djecu — vjetrovi su jači, zime hladnije, ljeta toplija, oluje razornije. Nepredvidivo je vrijeme. I čujemo kada govore o požarima u Amazoni i Australiji, koliko je samo života tamo stradalo. I raste razina mora i loše nam se piše. Ali kome? Zemlja sve podnosi, ni pred čim ne preže, okreće se u svojoj orbiti i klizi bezbrižno kao i dosad. I mnogi su prije nas izumrli i mnogi će poslije nas izumrijeti. Možda je Lovelock pretjerao iznijevši teoriju o Geji, ali ipak postoji određena homeostaza i sve što se prekorači ili smanji u konačnici se vraća u ravnotežno stanje.
Pitanje je samo: kada i hoćemo li biti ovdje kako bismo u tome uživali?
Dan planeta Zemlje se od 1992. godine održava 22. travnja iako je inicijalna ideja bila predstavljena još 1969. godine. Obilježava se kako bi se podigla svijest o opasnostima koje prijete životu na Zemlji, a uzrokuju ih globalno zatopljenje, onečišćenje i nepravilno gospodarenje prirodnim dobrima (čitajte: uzrokuju ih ljudi).
I zato ne koristim ovaj trenutak da Zemlji čestitam njen dan, jer svaki je dan njen dan, a mi smo samo gosti. Uzmimo stvar u svoje ruke i budimo gosti kakve bismo i sami poželjeli!
— — — —
Literatura:
https://solarsystem.nasa.gov/planets/earth/in-depth/#otp_potential_for_life
https://www.zzjzdnz.hr/zdravlje/okolis-i-zdravlje/838